Dosje Hebrang

Dosje Hebrang skup je dvadesetak tisuća stranica dokumenata i falsifikata, izjava i rukopisa 131 osobe za koje je formiran dosje tijekom "istrage", odnosno 5.083 osoba obuhvaćenih "istragom". U DH redaju se preparirani dokumenti, originali pa i takvi suludi "dokumenti" kao što su ustaški zapisnici iz Jasenovca pisani na - ćirilici!
Partijski ideolozi, Milatović i drugovi tvrdili su, a sljedbenici bez stida tvrde i danas, da je Andrija surađivao s ustašama na temelju pristanka na suradnju u ustaškom logoru Stara Gradiška i Jasenovcu. Dva famozna zapisnika četri su desetljeća bila krunski dokaz protiv "ustaškog špijuna". DH nije temeljito očišćen u ona davna vremena dok se činilo da će Partija vječno vladati, a poslije su možda pojedinci i namjerno propustili otkloniti predloške dvaju zapisnika, iz protesta ili da za povijest sačuvaju istinu. Kako bilo da bilo, u DH ostali su zapisnici iz logora pisani na ćirilici, poslije su napisani na latinici i predočeni Andriji u Glavnjači kao glavni dokaz. On je odlučno odbio zapisnike priznati kao dokumente, tako da Milatoviću ni "svjedočenjem" tobožnje zapisničarke nije uspjelo slomiti žrtvu. 
DH pripreman je godinama, a četrdesetak je godina bio skriven od očiju javnosti. Dio informacija uklonjen je za vrijeme partijskoga "čišćenja" dosjea u Beogradu, potom nakon predaje u Zagrebu, a konačno prilikom preuzimanja od demokratskih vlasti 1990. Opasnu povijesnu građu svaki je režim posebno filtrirao pazeći da ne ostane možda kakav papir koji bi mogao kompromitirati živuće: DH bio je u Beogradu do 1985. kada je prenesen u Zagreb; u Arhiv Hrvatske predan je 22. ožujka 1991.