Duševni integritet
Duševni integritet predstavlja sveukupnost čovjekovih osjećaja, svijesti i karakternih osobina.
U hrvatskome građanskome pravu, koje nije artikulirano zakonikom već više od osam desetljeća, duševni integritet nije zakonska kategorija!
Obveza koja proizlazi iz etičkog propisa traži njegovo priznanje kao subjektivnog građanskog prava, čak i ako ne postoje pravne odredbe koje bi ga eksplicite uređivale…Ako se povrijedi čovjekov integritet, ako ga se navede da se osjeća bijedno, bespomoćno i posramljeno, da trpi duševne boli, općenito da iznutra pati, to je sigurno isto tako nasilje nad njegovim subjektivnim pravima kao što je i propast njegove imovine ili smetnje njegova posjeda. (Dropulić, Julijano: Pravo na privatni život i duševni integritet, Zagreb, 2002.)