Glavnjača

Glavnjača je imala dva kata, bila je sagrađena u drugoj polovici 19. stoljeća. Između dva rata to je bio zatvor Uprave grada Beograda, a tu su zatvarani najpoznatiji nacionalni revolucionari, komunisti i sindikalni aktivisti. Srušena je sredinom pedesetih godina 20. stoljeća, a ostala je poznata kao sinonim mučenja.
U Glavnjači je postojao sustav mučenja zatvorenika do dobivanja "priznanja". U podrumu i na katu bile su sobe za mučenje i samice. U prostorijama, nazvanim dimnjak, potpaljivanjem vatre mučeni su zatvorenici. One tvrdokornije zatvarali su u neku vrstu ormara s otvorima za glavu, dok su vrata pridržavala tijelo uza zid u stojećem položaju.