Knjiga dežurstava u Glavnjači

U Knjigu dežurstva oficiri Udbe počeli su 17. svibnja 1948. bilježiti zbivanja u ćelijama zatvorenika. Zatvorenike su ubilježavali s pseudonimima: Andrija Hebrang bio je Sremac, Žujović Lala, a Olga Hebrang kao Sremčeva žena ili Ona. Oficiri su se smjenjivali svaka tri sata.
Major Pavle Baljević, upravitelj Glavnjače, uputio je dežurne da prilikom razgovora ne smiju istražitelje oslovljavati imenom ni činom. Primjedbe u knjigu trebaju pisati na kraju smjene, ali tako da Sremac ne vidi kada drug piše.
U Popisu spisa Dosjea Hebrang zadnji izvještaj dežurnih nosi nadnevak 11. lipnja 1949., sukladno s falsifikatima iz knjige Mile Milatovića Slučaj Andrije Hebranga.
U dodatku (nastavku) tog popisa, koji nosi naziv Popis materijala, nalazi se 117 dokumenata za koje se može pretpostaviti da su naknadno dodani DH. Zanimljivo je da se tu pojavljuje nastavak Knjige dežurstva kod Hebranga od 1949. - 1952. s ukupno 570 stranica bilješki. U 1952. Knjiga dežurstva kod Hebranga ima samo pet stranica. Milatovićeva knjiga Slučaj Andrije Hebranga obznanjena je potkraj svibnja 1952.