|
ČEKAJUĆI ODGOVOR
| ||||||||||||||||
  Osamdesetih godina prošloga stoljeća Olga i Dunja Hebrang pokušale su na beogradskim grobljima pronaći Andrijin grob. Oni koji su znali za grob o tome nisu htjeli govoriti. Čuvali su i sačuvali tu tajnu, jednu od tri najveće za jugoslavenskoga komunističkoga režima: dugo se tajio broj žrtava Jasenovca i Bleiburški pokolj i žrtve.
Ovdje donosimo preustrojstvo pokušaja obitelji Hebrang u traganju za istinom o Andrijinom kraju i mjestu pokopa. 8. kolovoza 1985. Javnom tužilaštvu SFRJ, Beograd Poštovani drugovi! Požurujem svoj zahtjev od 28.2. i 14.5.1984. kojim tražim da mi se dostavi rješenje o obustavi postupka protiv moga pok. supruga Andrije Hebranga, koje je moralo biti doneseno najkasnije do 21.11.1950. kad je obustavljen postupak protiv Sretena Žujovića. Već 35 godina, zajedno sa svoje troje djece, čekam ovo naše pravo. Upozoravam na informaciju koju je u »Ilustrovanoj Politici« od 23.7.1985. dao Živorad Mihajlović Šilja – da je iz Hebrangovog dosjea nestalo čak i rješenje o obustavi postupka! (»Danas« od 6.8.1985. str. 25) To bi značilo, ako sam pravilno razumjela, da je to razlog zašto niste odgovorili na moj zahtjev. Ako je tako, molim vas da me o tome obavijestite. Unaprijed zahvalna - sa štovanjem! Olga Hebrang 13. svibnja 1986. Desetom Kongresu Saveza komunista Hrvatske Zagreb Drugovi delegati! Obraćamo vam se s molbom da skinete neodrživu zabranu objavljivanja istine o Andriji Hebrangu, ratnom sekretaru CK KPH i članu Politbiroa CK KPJ, i tako zaštitite ne samo brojne žrtve Rankovićevog bezakonja, nego i dostojanstvo Komunističke partije Hrvatske – najjačeg ratnog odreda Komunističke partije Jugoslavije. Dokumenti o falsifikatima i izmišljotinama na štetu Andrije Hebranga i niza nevino stradalih ljudi nalaze se u CK SKH i IHRPH u spisima Vladimira Frajtića (12.9.1980.), Olge Hebrang (28.2.1984.) i Zvonka Ivankovića – Vonte (5.3.1986.) Tipičan rankovićevski falsifikat dajemo vam u prilogu, a također i naš odgovor na najnovije Dedijerove klevete objavljene u «Mladini» i «Književnoj reči». Sve je učestalije manipuliranje s Hebrangom od strane velikosrpskog, a također i velikohrvatskog faktora na štetu KPH/SKH; istodobno i na štetu Hebrangove obitelji, djece i unučadi. Proživljavamo ono što ni obitelji najtežih ratnih zločinaca nisu doživjele i to trajno, bez kraja – što je bez presedana u povijesti. Sudovi nam ne daju Ustavom i zakonom garantiranu zaštitu, štampa – kad je riječ o nama – grubo krši Zakon o javnom informiranju, novinarsku i partijsku etiku. («Nedjeljna Dalmacija», «Polet», «Danas», «Vjesnik» i dr.). Nije nam dopušteno ni da koristimo dokumente ove države (!) kojima je Olgi Hebrang (kao i Vladimiru Frajtiću) tobožnji «špijunski rad» (izmišljen po rankovičevštini) priznat u revolucionarni rad u dvostrukom trajanju, a na temelju izjava takvih svjedoka istine kao što su Vladimir Popović, Dragutin Saili i drugi. U vezi s neistinama koje se odnose na Vladimira Frajtića (a to je bila tobožnja špijunska veza Hebrang-UNS), dr. Pavle Gregorić mu je napisao 1.12.1983. – «Žalosno je, da se danas pokušavaju širiti neistine, kojima se krnji ugled naše Partije i borbe.» Više vaših uglednih drugova-delegata slažu se da se istina o Hebrangu objavi. S tim se složila i redakcija Časopisa za suvremenu povijest IHRPH. Neki vaši delegati uporno dokazuju da u nas nema tabu-tema, pa ipak – bez vaše intervencije neće doći ni do zakonitog ni do politički korisnog postupka. Molimo vas stoga: 1. da osnujete javnu i svima otvorenu Komisiju za ispitivanje «slučaja Hebrang», čije će rezultate objavljivati Časopis za suvremenu povijest IHRPH i 2. da na najpogodniji način preporučite štampi i sudskim organima da se prema ustavnim i zakonskim pravima obitelji Hebrang i njenih članova odnose kao i prema drugim građanima. Dvadeset godina je prošlo od brijunskog obračuna s rankovićevštinom i deset godina od sudske rehabilitacije nevino osuđenih komunista u tzv. «Ljubljanskom slučaju» - preludiju za «slučaj Hebrang». Vrijeme je da i naša ratna generacija izvrši svoj moralni dug prema istini o svojoj vlastitoj Partiji. Već šest godina obraćamo se SKH s takvim zahtjevima. To je dokaz da vjerujemo u vas i vašu kompetentnost. Zato očekujemo da ćete s pažnjom razmotriti ovu našu molbu-predstavku. Želeći vam u svemu uspješan rad – drugarski vas pozdravljamo! Olga Hebrang sa sinovima dr. Andrijom Hebrangom i Brankom Hebrangom 5. travnja 1989. Druže Milatoviću, cijeneći Vaše godine i neminovnost življenja, slobodan sam zatražiti da odvojite trenutak vremena za razgovor o smrti mog oca Andrije Hebranga. Pretpostavljam da je razumljiva moja potreba, pa stoga očekujem promptni odgovor na pismo. Želim da i ja mogu staviti cvijeće na grob tate. Branko Hebrang 12. travnja 1989. Dragi Branko, Javljam Vam se sa nešto zakašnjenja. Ne svojom krivicom. Danas sam se vratio sa puta i zatekao Vaše pismo kod kuće. Pre par godina razgovarao sam sa Dunjom o istoj stvari o kojoj i Vi želite da razgovaramo, te nema razloga da do tog razgovora i nas dvoice sada ne bi došlo. Međutim, postoji brži i jednostavniji put i bez mnogo truda i dangube da saznate kakav je bio kraj Vašeg poč. oca Andrije. Ja sam to i objavio, istina, sasvim kratko, u jednoj ili dve rečenice, u knjizi «Slučaj Andrije Hebranga», 1952. godine. Na moju molbu – interesovanje – za sudbinu predmeta – dosijea Andrije Hebranga, Savezni Sekretarijat unutrašnjih poslova SFRJ pod brojem 24732/1 od 3.11.1988. godine obavestio me je «da je dosije Andrije Hebranga SSUP predao RSUP Socijalističke Republike Hrvatske 25. jula 1985. godine». Znači, predmet – dosije Vašeg oca, sada se nalazi u Zagrebu u Republičkom sekretarijatu unutrašnjih poslova SR Hrvatske, i, u istom, pored ostalih materijala – dokumentacije – istražnog postupka, nalazi se i zapisnik o uviđaju lekara na licu mesta, sa detaljnim opisom, gdje je, kada i kako, došlo do tragičnog okončanja života vašeg oca. Prema tome, treba se obratiti RSUP-u u Zagrebu, da Vam stave na uvid pomenuti zapisnik. Ukoliko se RSUP u Zagrebu, bud iz kojih razloga, ne odazove Vašoj molbi, zamolite druga J. Vrhovca da Vas upozna sa sadržinom tog zapisnika, pošto je drug Vrhovec, kratko vreme, pre odašiljanja dosijea A. Hebranga, u Zagreb, detaljno pregledao u SSUP-u u Beogradu. S pozdravima Milatović Milorad 17. travnja 1989. Druže Milatoviću, Najvjerojatnije nisam u pismu iznio dovoljno jasno moje namjere – zanima me mjesto pokopa Andrije Hebranga – pa ste me uputili na krive izvore informacija. Ponavljam, želim samo saznati gdje je pokopan moj tata. Vi sigurno to znate. Dosad ste o tome šutjeli iz Vama znanih razloga. Prošlo je dovoljno vremena da se ne trebate bojati otkrića mjesta pokopa Andrije Hebranga, o čemu bi također trebao postojati zapis. Držim da je to najmanje što ste dužni učiniti kao čovjek, akter i svjedok tragičnih zbivanja za mog tatu, mene i moju obitelj. Doduše, Vi se ne morate slagati s mojim mišljenjem, ali mi ne bi smjeli oduzeti pravo na grob tate. O tome želim razgovarati, jer ste Vi adresa gdje to mogu saznati. Branko Hebrang 22. travnja 1989. Druže Branko, Neka je bio i nesporazum u pogledu Vaše želje: Razgovor o smrti, odnosno kraju života Vašeg oca ili o mestu gde je pokopan, odista istinski žalim, kada se radi o ovom drugom, ja Vam tu ništa ne mogu pomoći. I o ovome sam imao dug razgovor sa Dunjom i ona je, posve sam siguran, prihvatila moje objašnjenje. Sigurno je jedno, ja ne mogu biti «adresa», kako Vi to kažete, preko koje bi saznali, gde je grob Vašeg oca. Ovo iz prostog razloga, što su istražna služba i služba, koja vrši ukop uhapšenika samoubica, dve potpuno odvojene službe, tako, da čak jedna za drugu i ne znaju, odnosno, ljudi iz te dve službe, međusobno se ne poznaju. Na kraju, ne bih hteo da komentarišem Vaše pismo. Ja Vaša osećanja i poštujem i razumem. Ali, u njemu – pismu – ima prilično neadekvatnih, da ne kažem neodmerenih i neprikladnih, reči, koje su najmanje u skladu sa mojom, odista, punom spremnošću, da Vam pomognem. M. Milatović 10. listopada 1989. Razgovor Olge Hebrang i Štefice Đilas Dana 10. listopada 1989. oko 18 sati nazvala me Štefica Đilas iz Beograda i u podužem telefonskom razgovoru, cca 30 – 40 minuta, pokušala odgovoriti na moje pismo, koje sam joj uputila 4. listopada o.g., a ona ga s povratnicom primila 6. listopada o.g.
... Pitala sam ju što misli tko osim M. Milativića zna još tu cijelu tragediju, na što nije odgovorila. Ja sam joj rekla da smo mi njemu pisali i molili barem za lokaciju groba, na što on nije ni odgovorio. Rekla sam joj da sam ja pronašla grob moje majke , koju su Ustaše umorili glađu i da sam njene kosti prenijela u obiteljski grob na Mirogoju te da bih tako željela i Andrijine kosti pronaći i prenijeti. Tješila me da ću ja još samo koju godinu živjeti, pa za mene da to nije ni tako važno, ali da je njoj puno strašnije što djeca neće nikada saznati gdje im je otac sahranjen. Ispričala mi je kako je Đidi rekla: »Da znam gdje je taj grob, ja bih Olgi rekla«. Međutim, da joj je on odgovorio: »Ti si luda«!... ... Uglavnom razgovor je završio time da mi je izričito rekla da mi ne može ništa reći! prosinac 1989. XIV. Izvanrednom Kongresu Saveza komunista Jugoslavije, Beograd Poštovani drugovi, Supruga sam pok. Andrije Hebranga i majka njegova dva sina i jedne kćerke. Razlozi zbog kojih se obraćam Kongresu su slijedeći: Odlukom CK KPJ godine 1948. Andrija Hebrang je predan organima UDB-e za Jugoslaviju, odnosno UDB-e za Srbiju. Za vrijeme te istrage moj suprug, Andrija Hebrang je »umro«, jer da je navodno počinio samoubojstvo. Ja sam međutim, uvjerena, kao i mnogi drugi koji su ga poznavali, da je mučki ubijen. Dobro znadem što se dogodilo sa mnom i s nedavno umrlim Vladimirom Frajtićem, a i s drugim žrtvama ovog »slučaja«, jer nismo pristali da potvrdimo lažne optužbe protiv Hebranga. Nakon brutalnog maltretiranja nevina sam odrobijala osam i pol godina, od čega tri i pol godine u stravičnoj samici. Vladimir Frajtić, također potpuno nevin, odrobijao je dvanaest godina, od čega osam i pol godina u samici. U uvjerenju da je ova zemlja konačno krenula putem pravne države i demokracije, molim vas: - da mi omogućite uvid u dosje Hebrang, kako bih se upoznala sa stanjem i rezultatima istrage, budući da je dokazano da je knjiga njegovog istražitelja Mile Milatovića zbir falsifikata; - da mi dade rješenje o obustavi istražnog postupka zbog smrti Andrije Hebranga te podaci o mjestu gdje je sahranjen. Budući da je po zakonu tužilaštvo moralo u času smrti Andrije Hebranga odmah donijeti i rješenje o obustavi istražnog postupka, obraćala sam se tim zahtjevom u više navrata Saveznom javnom tužilaštvu kao nadležnom organu, ali odgovora nikad nisam primila. Olga Hebrang Na znanje: 1. Predsjedništvu CK SK Jugoslavije 2. Predsjedništvu CK SK Hrvatske 2. siječnja 1990. Predsjedništvu CK SKH Ivica Račan, osobno Poštovani, obitelj Hebrang nekoliko se puta pismeno obraćala Centralnom komitetu hrvatske kompartije sa zahtjevom da SKH pokrene utvrđivanje istine o kraju Andrije Hebranga, ratnog sekretara CK KPH, te da se otklone falsificirane istine o životu, djelovanju i smrti Andrije Hebranga i da se javnost upozna s nalazom. Budući je od smrti Andrije Hebranga proteklo četrdesetak godina, nastupila je zastara zbog eventualnih krivičnih djela iz dotičnog razdoblja, pa nema ni pravnih (zakonskih) zapreka da se prouči tzv. slučaj Hebrang i redizajnira partijska ocjena povijesne zbilje. Mislim da sadašnji procesi demokratizacije društva u nas, posebno kompartije, ne mogu u Hrvatskoj završiti bez otkrivanja istine o kraju Andrije Hebranga. Takav stav podržavaju demokratski i humani procesi u KP Slovenije a i u drugim komunističkim zemljama. Vjerujem, da, Vam je, možda, bolje poznato no meni da su generacije pogrešno učene o djelovanju Andrije Hebranga, da su laži spremljene na stranicama mnogih knjiga, konzervirane u raznim institucijama partijskog režima i instalirane u sivoj masi stvorova koji su zaduženi (sa)čuvati strašnu laž o Andriji Hebrangu. Kako provesti preispitivanje tzv. slučaja Hebrang? Predlažem Vam (1) da Predsjedništvo CK SKH prihvati inicijativu za utvrđivanje istine o životu i smrti Andrije Hebranga, (2) da Predsjedništvo formira radnu grupu koja bi trebala proučiti problem i dati nalaz, (3) da me prethodno primite na razgovor da potanko mogu obrazložiti i pojasniti moguća sporna pitanja. Branko Hebrang 20. siječnja 1990. Prilog za demokratizaciju društva Ima li Andrija Hebrang pravo na smrt? Prisilne promjene strukture vlasti u komunističkim zemljama nagone i nas na promišljanje o demokratskim tokovima u Hrvatskoj i Jugoslaviji, o sivim mrljama u nacionalnoj povijesti i civilizacijskoj degradaciji čovjeka. Cijenimo da je put demokratizacije društva u Hrvatskoj nezamisliv bez otkrivanja zabluda kompartije, političkih intriga i zlodjela počinjenih radi očuvanja liderstva i vlasti partije. Ne stoga da se traže krivci, već zato da se obznane prijašnje metode eliminiranja ljudi i spriječi politički kriminal takvog tipa u budućnosti. Svjedoci smo da je nakon mnogo godina varanja naroda i zabluda, otkrivena istina o žrtvama NOB-a i Jasenovca, da je pojašnjena slika o pokretu 1968. i 1971., otkrivena je životna drama nekadašnjih logoraša iz Dachau-a... Nije ostalo više mnogo sivih mrlja u prošlosti, ali kompartija još jednu uporno čuva – istinu o životu i smrti Andrije Hebranga. Držimo da se proces demokratizacije života u Hrvatskoj ne može okončati bez istine o djelovanju i kraju Andrije Hebranga. Partijska osuda Andrije Hebranga za izdajstvo i špijunažu, jer istražnog nalaza i presude nema, podržavana je u partijskim glasilima 40 godina. Partijska verzija istine o djelovanju i kraju Andrije Hebranga spremljena je na stranicama mnogih knjiga, čak je to zabilježila i Enciklopedija Jugoslavije ali tek 1986. godine, partijska verzija konzervirana je u raznim institucijama partijskog i državnog aparata i instalirana u mozgove stvorova koji su zaduženi sačuvati partijsku istinu o Andriji Hebrangu.
Takvih primjera u povijesti kompartije Hrvatske nije bilo. Dokumenti o ratnim i poslijeratnim zbivanjima, vezanim za ovu priču, nedostupni su za javnost premda za to nema zakonske osnove. Represijom i serijom lažnih dokumenata nastoji se i dalje zadržavati partijska verzija o radu i kraju Andrije Hebranga. Budući da Savez komunista Hrvatske nije bio voljan istražiti kako je završio život njihov ratni sekretar, predlažemo da opozicijske stranke i organizacije što se bore za građanska prava formiraju Komitet istine koji će istražiti raspoložive dokumente, razgovarati sa svjedocima vremena i događaja, te o nalazu obavijestiti javnost. Ovo je ujedno poziv SKH da se priključi otkrivanju istine o životu i kraju Andrije Hebranga. Također tražimo podršku Sabora SRH jer je Andrija Hebrang bio zastupnik u Saboru Federalne Države Hrvatske. Apeliramo na organe vlasti da pomognu Komitetu istine u radu, da omoguće uvid u potrebnu dokumentaciju i da ne primjenjuju represiju protiv pojedinaca i stranaka. Branko Hebrang 29. ožujka 1990. Milovan Đilas Gospodine, nedavno ste u razgovoru za zagrebački «Večernji list» iznijeli prvi puta Vaš pozitivan doživljaj mog pokojnog oca Andrije Hebranga. Ja ga nisam doživio. Cijeneći Vaše poznavanje stvari, iskustvo i demokratsko životno opredjeljenje, slobodan sam predložiti da porazgovaramo o sve do nedavno zabranjenim temama vezanim za život i kraj Andrije Hebranga. Vjerojatno ćete teško odlučiti o mom prijedlogu, no držim da će prevagnuti Vaša demokratska i humanistička orijentacija. Poradi istine i brisanja zabluda. Očekujem da predložite vrijeme i mjesto razgovora. Uz pozdrav Branko Hebrang 2. svibnja 1990. Milovan Đilas Gospodine, znam da ste zauzeti Vašim poslovima, no čudi me da je prošlo mjesec dana od mog pisma a da Vi niste našli vremena za odgovor. Uvažavajući telefonsko pojašnjenje g. Štefice (Đilasova starost, narušeno zdravlje ali i da ne bi htjela da nad djecom ostane teret očeva…), još uvijek vjerujem da ćete naći snage – usprkos svim otegotnim životnim okolnostima – i prihvatiti ponuđeni razgovor. Vjerujem da će prevladati Čovjek. Dok premišljate, budite ljubazni pa mi odgovorite na slijedeća pitanja: 1. Da
li možete pojasniti do kakvog je razilaženja u CK 1946. došlo s Hebrangom
i Žujovićem? («Druženje s Titom») 2. Možete li se sjetiti na osnovu čega ste 1946. u razgovoru s Molotovim rekli (i Kardelj) da je Hebrang pod partijskom istragom zbog držanja u zatvoru? (prema Dedijeru.) 3. Kako objašnjavate činjenicu da protiv Žujovića nije vođena istraga dok je bio u zatvoru, a protiv Hebranga je vođena? («Vlast») 4. Objasnite, ako možete, kako to da je Žujović dobio rješenje o obustavljanju krivičnog postupka, a za Andriju Hebranga to do danas nije učinjeno? 5. Pokušajte se sjetiti koji su razlozi motivirali Tita da naredi hapšenje Hebranga i Žujovića? («Druženje s Titom»). Da li su u to vrijeme (1948.) takve naloge obavljale vojne ili civilne službe? 6. Da li Vam je poznato zašto su uhapšeni članovi Vojnog suda 1950. godine? 7. Nekoliko puta u novinama je objavljeno da ste bili redaktor Milatovićeve knjige «Slučaj Andrije Hebranga». Niti jednom, koliko mi je poznato, niste demantirali takve tvrdnje. Pod pretpostavkom da ste o tome čitali u novinama, a niste negirali, značilo bi da ste literarno dotjerivali spomenutu knjigu. Ili možda u to vrijeme za Milatovića i knjigu niste ni znali? Držim da Vam neće biti teško naći odgovore i pojasniti mi događaje koji su još uvijek siva mrlja u povijesti. Očekujem, i nadalje, da predložite vrijeme i mjesto razgovora. Uz pozdrav! Branko Hebrang 20. svibnja 1990. Milorad Milatović Prošlo je godinu dana od Vašeg odgovora-odbijanja razgovora o pokojnom Andriji Hebrangu. U međuvremenu zbile su se munjevite mijene u društvu, počele su promjene koje se ne mogu zaustaviti. Imam neugodan zadatak da u komunikaciji s Vama pokušam saznati istinu o kraju Andrije Hebranga. Bilo kakvo pitanje o toj zabranjenoj temi, pa makar i bezazleno, nije Vama ugodno. I tada obične riječi postaju neodmjerene, mogući razlog za odbijanje daljnje komunikacije. Odgovor, pak, bilo kako uvijen i oprezan ne može zadovoljiti istinu ako nije istinit i direktan. Glede Vašeg mišljenja o zatvorskim samoubojicama i policijskog spisa stvari su prilično jasne: tijela samoubojica u zatvoru pedesetih godina predavana su rodbini (primjeri i svjedoci iz Beograda), a u policijskom spisu o Andriji Hebrangu nema dokumenata što mene zanimaju. To je i logično. Stoga ponovno apeliram da sada u izmijenjenim okolnostima, u ime morala i istine, ispričate punu istinu o zbivanjima 1948. pa nadalje. Budući da još niste definitivno odlučili o predloženom razgovoru, pripomenuli ste 12. travnja 1989. da nema razloga da do toga ne dođe, šaljem nekoliko pitanja. Budite ljubazni pa mi odgovorite: 1. Objasnite kako je moguće da je Andrija
Hebrang, prema Vašoj knjizi, govorio «nijesam»? I nadalje očekujem da o svemu
porazgovaramo.2. Napisali ste da se Andrija Hebrang ubio objesivši se o radijator. Da li je to bilo moguće kada u zatvoru, prema kazivanju svjedoka, nije bilo radijatora? 3. Nekoliko je puta u tisku objavljeno da je u pisanju knjige «Slučaj Andrije Hebranga» pomogao Đilas i Ćosić. Niste to, koliko mi je poznato, nikada demantirali. Što možete o tome reći? 4. Kako to da ste moju mamu okrivili za smrt Engela kada je razjašnjeno da je poginuo od metka daleko od Glavnog štaba? 5. Možete li objasniti zašto nikada nije obustavljen krivični postupak protiv Andrije Hebranga, dočim je u slučaju sa Žujovićem to učinjeno 1950. godine? Uz pozdrav! Branko Hebrang 28. kolovoza 1992. Razgovor sa Ivom Mavrovićem U Brni (Korčula) razgovarao sam s Ivom Mavrovićem, šefom službe održavanja državne rezidencije u Beogradu: Tito me je pozvao da Andriji odnesem pismo. Bilo je to nekoliko dana prije njegova hapšenja. Andrija je nekoliko puta pročitao pismo i rekao mi da kažem Titu da se on s time slaže. Nakon što je Andrija uhapšen sreo sam Tita u parku. Rekao mi je, lupivši se dlanom po čelu, «Vidiš što su Andriji uradili». To je sve što znam. 5. rujna 2002. Jovo Kapičić: Ništa ne znam U telefonskom razgovoru Jovo Kapičić, pomoćnik Aleksandra Rankovića pedesetih godina prošloga stoljeća, rekao je da rado razgovara i da će sve reći: Ja ništa ne znam. Vjerujem da je to bilo onako kako je i napisano. Nisam vodio taj dio poslova. Čuo sad da je Ranković išao pogledati što se dogodilo, ja nisam.
M. Milatović ostavio dokumentaciju Đorđe Milatović, sin Milorada Milatovića, vojnoga istražitelja u Glavnjači, u telefonskom razgovoru izjavio je da je dobio nekakvu dokumentaciju od oca, ali da ju nikada nije pročitao. Obećao je da će pregledati papire. Rekao je da će nazvati kada pregleda papire. 25. listopada 2002. J. Vrhovec pregledao dokumentaciju Po dogovoru nazvao je Đorđe Milatović navodeći da je nešto građe pregledao. Maćeha mi je rekla da je svojevremeno to pregledao Josip Vrhovec i da je nešto uzeo. 20. studenoga 2002. Pismo Goranu Graniću Prijedlog za razgovor Goranu Graniću, potpredsjedniku hrvatske Vlade, o nakani pokretanja procesa za vraćanje Andrijinih posmrtnih ostataka. 29. studenoga 2002. Kako nije bilo odgovora 29. studenoga ponovljen je prijedlog Goranu Graniću, uz najavu podnošenja službenoga prijedloga Vladi RH. 4. prosinca 2002. Goran Granić: Istražit ću što se može učiniti
30. siječnja 2003. Komisija za istinu i pomirenje Beograd Poštovana gospodo! Moj otac Andrija Hebrang nestao je iz beogradskog zatvora Glavnjača pedesetih godina prošloga stoljeća. Obitelj nije nikada obaviještena o njegovom kraju, o mjestu ukopa, nikada nisu vraćene njegove osobne stvari izuzete prilikom uhićenja... U knjigu umrlih u Beogradu upisan je 1957. (Opširnije: http://www.andrija-hebrang.com/) Tražim dokumente iz toga razdoblja. Saznao sam da se oni nalaze u Ministarstvu unutrašnjih poslova, ali na moj upit (pisao sam ministru) nisam dobi odgovor. Zanima me možete li mi pomoći da dobijem uvid u dokumente što se nalaze u MUP-u ili na nekom drugom mjestu. Pretpostavljam da nakon pedesetak godina to ne bi trebao biti problem!?? Bit ću zahvalan na ako mi možete pomoći ili dati prijeko potrebnu informaciju. Srdačan pozdrav! Branko Hebrang (Državna Komisija za istinu i pomirenje Savezne Republike Jugoslavije osnovana je 29. ožujka 2001. radi istraživanja uzroka i posljedica sukoba na području nekadašnje Jugoslavije, pa i o nepoštivanju ljudskih prava. Koordinator je bio Aleksandar Lojpur.) 17. ožujka 2003. Pismo Ivici Račanu
17. travnja 2003.
Ponovljeno pismo predsjedniku hrvatske Vlade Ivici Račanu. Ivan Grujić Pismo pukovniku Ivanu Grujiću, predstojniku Ureda za zatočene i nestale Vlade RH. Prihvatio je poticaj. 18. travnja 2003. Đorđe Milatović Nisam mogao naći ključeve od kase. Našao sam originalnu fotografiju Andrije i Tita. Poslat ću vam sve što je autentično, rekao je u telefonskom razgovoru Đorđe Milatović. 21. svibnja 2003. Amnesty International Prijedlog Amnesty Internationalu Hrvatske (AI) za pomoć u traženju dokumentacije u Beogradu. Odgovoreno je da prijedlog treba uputiti Međunarodnome tajništvu AI-a, istražiteljici Heleeni Habraken.
25. svibnja 2003.
Prijedlog Hrvatskome helsinškome odboru za ljudska prava (HHO) za posredovanje u traženju dokumenata u Beogradu. 28. svibnja 2003. Pisma Vladi Srbije Pismo Zoranu Živkoviću i g. Žarku Koraću, predsjedniku i potpredsjedniku Vlade Srbije: Moj pokojni otac Andrija nestao je iz beogradske Glavnjače pedesetih godina prošloga stoljeća. Obitelj nikada nije obaviještena o njegovoj sudbini, tijelo nije vraćeno obitelji, u matičnim knjigama mu je promijenjeno prezime što sve i danas narušava duševni integritet naše obitelji i pravo na pijetet. Obraćam Vam se za pomoć u omogućavanju pristupa dokumentima iz toga razdoblja, kako bi posmrtne ostatke Andrije Hebranga mogao prenijeti u Zagreb. Dokumentacija vezana za Andriju Hebranga nalazi se u MUP-u Srbije, prema informaciji iz Arhiva Jugoslavije. Polustoljetni pomak vremena jamči da nema vjerojatno više živih sudionika tih događaja, da nema kazneno-pravne odgovornosti a niti totalitarnoga sustava koji bi trebao skrivati povijesne papire. Apeliram na Vašu empatiju i predlažem da razmislite o ovome problemu. U slučaju potrebe spreman sam pružiti sve potrebne informacije. S poštovanjem Branko Hebrang Dodatak: 1. Andrija Hebrang - izvod iz matične knjige umrlih. 29. svibnja 2003. Drugo pismo Hrvatskom helsinškom odboru
izvršnome direktoru HHO-a. 30. svibnja 2003. Hrvatski sabor
predsjedniku Hrvatskoga sabora, da razmotri može li Hrvatski sabor odlučiti da Republika Hrvatska službeno zatraži od beogradskih vlasti informaciju o sudbini Andrije Hebranga i izručenje njegovih posmrtnih ostataka. Pismo Vladimiru Šeksu Obavijest Vladimiru Šeksu, predsjedniku Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskome saboru, o pokretanju procesa vraćanja Andrijinih posmrtnih ostataka u Zagreb. Šeks pripada krugu rijetkih osoba što su dosad podržavale sve akcije za očuvanje uspomene na Andriju Hebranga. 2. lipnja 2003. Pismo veleposlanstvu SiCG Prijedlog veleposlanstvu Srbije i Crne Gore u Zagrebu za pružanje pomoći u pristupu povijesnim papirima iz pedesetih godina prošloga stoljeća, što se čuvaju u Beogradu. 4. lipnja 2003. Žarko Korać: Ako nešto saznam javit ću. Nazvao je gospodin Žarko Korać, potpredsjednik Vlade Srbije, i izrazio razumijevanje za želju o prijenosu Andrijinih posmrtnih ostataka: Uputio sam pismo MUP-u i Bezbednosnoj informativnoj agenciji. Ako nešto saznam javit ću. 5. lipnja 2003. Pismo Ingrid Antičević-Marinović Prosvjedno pismo Ingrid Antičević-Marinović, ministrici pravosuđa, uprave i lokalne samouprave RH,
6. lipnja 2003. Telefonska obavijest iz veleposlanstva Srbije i Crne Gore da su primili pismo i da će ga proslijediti u Beograd. 13. lipnja 2003.
Ponovljen prijedlog Međunarodnome tajništvu AI-a od 21. svibnja 2003. 15. lipnja 2003. Hrvatski helsinški odbor Ponovljen prijedlog HHO-u, sada upućen Žarku Puhovskom, predsjedniku HHO-a. 16. lipnja 2003. E-pošta HHO-a Štovani g. Hebrang, Posve je izvan rasprave za našu organizaciju da smo pripravni pomoći Vam u nastojanjima da se posmrtni ostaci Vašega oca vrate u Zagreb. Budite ljubazni i javite se u naš ured (Zgb., Ilica 15/III, tel. 4812322) čim budete imali konkretne probleme za koje možemo zajednički naći rješenje. Sa štovanjem, Žarko Puhovski 3. srpnja 2003. Đorđe Milatović: Sve sam pregledao, ima tu puno papira, ali nisam našao ništa o mjestu pokopa. Imao samo jedna fotografija. To ću poslati, priopćio je telefonom. (Fotografiju je poslao.) 8. srpnja 2003. Žarko Puhovski: I privatno ću istražiti Službena predaja zahtjeva aktivistici HHO-a i razgovor sa Žarkom Puhovskim. Obećao je da će zahtjev proslijediti srbijanskome HO-u, da će i privatno pokušati istražiti što se može učiniti. Rekao je da smatra da bi se do jeseni, odnosno do kraja godine moglo nešto saznati. 11. srpnja 2003. Antun Klarić: Udovoljite zahtjevu obitelji Hebrang Pučki pravobranitelj Antun Klarić, nakon upoznavanja s problemom i prosvjeda o nedoličnome ponašanju dijela izvršne vlasti, uputio je pritužbu Anti Simoniću, potpredsjedniku Vlade RH s prijedlogom da Vlada Republike Hrvatske učini sve kako bi se zahtjevu obitelji Hebrang konačno udovoljilo, jer je to i u interesu Hrvatske. 22. srpnja 2003. Đorđe Milatović U telefonskom razgovoru predložio sam Đorđu Milatoviću da sam zainteresiran za dokumentaciju i zamolio sam ga da razmisli o uvjetima za preuzimanje dokumentacija. Rekao je da mora razmisliti i da ćemo u rujnu, kada se vrati s godišnjega odmora, o tome razgovarati. 23. srpnja 2003. PRVI OPĆINSKI SUD BEOGRAD Predlagatelj: BRANKO HEBRANG iz Zagreba, kojeg zastupa Stjepan Bićan, odvjetnik u Zagrebu Protustranka: REPUBLIKA SRBIJA – VLADA REPUBLIKE SRBIJE koju zastupa predsjednik Zoran Živković P R I J E D L O G za osiguranje dokaza Otac predlagatelja – Andrija Hebrang rođen je 22. listopada 1899. u Bačevcu kraj Virovitice. D o k a z: izvod iz matične knjige rođenih Andrija Hebrang preminuo je u zatvoru «Glavnjača» u Beogradu, 11. lipnja 1949. D o k a z: zapisnik o smrti od 11. lipnja 1949., izvod iz matične knjige umrlih od 6. prosinca 1957. Kako predlagatelj ne zna gdje je pokopan njegov otac Andrija Hebrang, to predlaže da se provede postupak osiguranja dokaza, te da se pozove protustranku dostaviti izvorne isprave odnosno dokumente o smrti od 11. lipnja 1949., te naredba o ukopu Andrije Hebranga. Na temelju iznijetog predlagatelj traži da se osigura dokaz na način da se izvrši očevid na licu mjesta ukopa, a da se prethodno od Vlade Republike Srbije zatraže podaci o ukopu Andrije Hebranga rođenog 22. listopada 1899. u Bačevcu, Virovitica, a preminulog u zatvoru «Glavnjača» u Beogradu 11. lipnja 1949. Ovo osiguranje dokaza temelji se na odredbi članka 272. do 275. ZPP. Predlagatelj je voljan platiti predujam za izlazak suda na očevid. Kopija ovog prijedloga dostavlja se izravno VLADI REPUBLIKE SRBIJE, na ruke predsjednika vlade gospodina Živkovića. Predlagatelj moli za hitnost, jer obitelj ima pravo saznati gdje je zakopan njihov otac Andrija Hebrang, kako bi mogli zatražiti ekshumaciju i posmrtne ostatke sahraniti u obiteljskoj grobnici u Zagrebu. VLADA REPUBLIKE SRBIJE na ruke premijera gospodina Zorana Živkovića Beograd Podnositelj zahtjeva: BRANKO HEBRANG iz Zagreba, kojeg zastupa Stjepan Bićan, odvjetnik u Zagrebu Z A H T J E V za intervenciju vraćanja tijela Andrije Hebranga Otac podnositelja zahtjeva Andrija Hebrang rođen je 22. listopada 1899. u Bačevcu kod Virovitice. Iz svog beogradskog stana Andrija Hebrang odveden je 7. svibnja 1948. u 6 sati ujutro na partijsko saslušanje, a potom u zloglasni zatvor «Glavnjača». Prema zapisniku o smrti, kojeg su potpisali Bogdan Perović, Pavle Baljević i dr. Jovan Jelić, Andrija Hebrang preminuo je u zatvoru 11. lipnja 1949. D o k a z : zapisnik o smrti od 11. lipnja 1949. u presliku. Sporazumom o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije od 23. kolovoza 1996., u članku 9., predviđeno je da će ugovaratelji u roku od 6 mjeseci doprinijeti i rješavanju statusnih pitanja i međusobne pravne zaštite na bazi reciprociteta. Tim sporazumom je zajamčeno da svaka ugovorna stranka jamči jednako pravnu zaštitu imovine fizičkih i pravnih osoba koje imaju državljanstvo druge ugovorne stranke, odnosno sjedište na području druge ugovorne stranke, kao onu koju imaju njeni državljani. U tom smislu podnositelji zahtjeva obraćaju se Vladi Republike Srbije sa zahtjevom da Vlada zatraži izvornike spisa i sve ostale dokumente o boravku Andrije Hebranga u zatvoru za trajanja istrage, te da naredi da se podnositelju zahtjeva dostavi zapisnik o utvrđenju smrti, kao i originalna dokumentacija o mjestu pokopa tijela Andrije Hebranga. Podnositelj zahtjeva moli i predlaže da Vlada Republike Srbije, odnosno njeno Ministarstvo pravde riješi ovaj zahtjev i dostavi tražene podatke o mjestu, vremenu i načinu usmrćenja Andrije Hebranga, kao i originalne dokumente o mjestu pokopa. Gospodine Predsjedniče, molimo Vas osobno da Ministarstvu pravde i Ministarstvu vanjskih poslova naredite dostaviti podatke, kako bi obitelj Hebrang mogla saznati mjesto ukopa svog oca i supruga, zamoliti odobrenje za ekshumaciju njegovih posmrtnih ostataka, prevesti ih u Zagreb i na dostojan način ukopati u obiteljskoj grobnici. Nadamo se da ćete svojim autoritetom riješiti povoljno ovaj zahtjev i da ćete nas o tome izvijestiti. Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju i očekujući rješenje našeg zahtjeva srdačno Vas pozdravljamo. S poštovanjem Branko Hebrang po punomoćniku. 30. srpnja 2003. Stjepan Mesić ponudio pomoć Razgovor s gospodinom Stjepanom Mesićem, predsjednikom Republike Hrvatske. Rekao je da je želi pomoći i da će istražiti što može učiniti. 17. kolovoza 2003. Treće pismo Ivici Račanu Poštovani gospodine Račanu! Pozivajući se na pravo na pijetet u sklopu prirodnoga prava na dignitet i duševni integritet, pokrenuo sam 20. studenoga 2002. proces vraćanja posmrtnih ostataka moga oca Andrije Hebranga iz Srbije u Zagreb. Kako nemam na raspolaganju gotovo nikakve pravne instrumente za ostvarenje misije vraćanja posmrtnih ostataka, a na djelu je notoran politički problem, predlažem da Vlada Republike Hrvatske službeno zatraži od Srbije povrat Andrijinih posmrtnih ostataka. S time je upoznat i gospodin Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske, Zlatko Tomčić, predsjednik Hrvatskoga sabora, potpredsjednici Vlade Ante Simonić i Goran Granić, zastupnik Vladimir Šeks, ministrica pravosuđa, pučki pravobranitelj Ante Klarić, srpska Vlada i veleposlanstvo SiCG u Zagrebu te AI i HHO. Moj otac Andrija nestao je iz beogradske Glavnjače pedesetih godina prošloga stoljeća. U partijskim glasilima objaviše da se objesio u zatvoru 1949. Izvod iz knjige umrlih izdan je 1957. Bio je zastupnik u Saboru NR Hrvatske i poslanik u Ustavotvornoj skupštini Demokratske Federativne Jugoslavije, kao zastupnik kotareva Virovitica i Zagreb (Črnomerec i Kustošija). Sabor RH 1992. obznanio je Deklaraciju o osudi uhićenja i umorstva Andrije Hebranga.
(Više na http://www.andrija-hebrang.com/) Poštovani gospodine Račanu, apeliram na Vašu empatiju. Budite ljubazni pa razmotrite ovaj prijedlog. Slobodan sam Vas podsjetiti da se sa sličnim zahtjevom obitelj Hebrang obratila 1986. Kongresu SKH, a Vama osobno 1990. U slučaju potrebe rado ću dati dodatne informacije. S poštovanjem! Branko Hebrang 19. kolovoza 2003. Hrvatski sabor Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Gospodin dr.sc. Furio Radin Predsjednik Poštovani gospodine Radin! Pozivajući se na pravo na pijetet u sklopu prirodnoga prava na dignitet i duševni integritet, pokrenuo sam proces vraćanja posmrtnih ostataka moga oca Andrije Hebranga iz Srbije u Zagreb. Predlažem da Hrvatski sabor podrži inicijativu za vraćanje Andrijinih posmrtnih ostataka u sklopu rješavanja odnosa s Republikom Srbijom, a na tragu Deklaracije o osudi uhićenja i umorstva Andrije Hebranga (14. veljače 1992.) i u godini obilježavanja 60. obljetnice ZAVNOH-a, čiji je bio potpredsjednik. Predsjednika Sabora Zlatka Tomčića o tome sam obavijestio 30. svibnja 2003., a kako nije odgovorio obraćam se Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji može dati poticaj u ovoj stvari… …Poštovani gospodine Radinu, budite ljubazni pa razmotrite mogućnost da Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina predloži Hrvatskome saboru da Republika Hrvatska službeno zatraži od beogradskih vlasti informaciju o sudbini Andrije Hebranga i izručenje njegovih posmrtnih ostataka. Bio bi zahvalan da me bavijestite o Vašoj odluci. Uz osobito poštovanje Branko Hebrang | ||||||||||||||||
Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog
osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.