Vladimir Frajtić (17.7.1910. - 20.6.1989.)

Na saslušanjima u Zagrebu pred udbašem Davidom Lauševićem, Vladimir je iznosio istinu o suradnji s Andrijom.
Za "istragu" je postao zanimljiv jer je raspolagao s informacijama iz ratnog Zagreba. Pozvan je u Beograd i uhićen je 1. kolovoza 1948.
U samici je 26. srpnja 1952. primio optužnicu Vojnog tužiteljstva JNA, a dva dana poslije na tajnom politički montiranom procesu u Beogradu zbog suradnje s ustašama osuđen je na smrt. Presudu nije dobio. Nakon izlaska Milatovićeve knjige Slučaj Andrije Hebranga kazna mu je preinačena u 20 godina robije. Nakon 12 godina uvjetno je otpušten, a 1962. i amnestiran.
Presudu je dobio nakon 32 godine putem zagrebačkog Općinskoga suda!
Do pada u Milatovićeve ruke Vladimir je imao bogato zatvorsko iskustvo. Kao jugoslavenski vojnik odbio je 1. prosinca 1928. pucati na građane koji su pred zagrebačkom Katedralom negodovali zbog ubojstva Stjepana Radića, skočio je pred vod pa su njegov primjer slijedili i ostali vojnici. Zbog toga je osuđen na 12 godina, odležao je deset. Ustaše su ga uhitile 1942. zbog suradnje s komunistima, pušten je nakon godinu dana zbog nedostatka dokaza i simuliranog pogoršanja zdravlja. Nije bio član Partije.
Milatović i drugovi Frajtiću su namijenili posebnu ulogu: trebao je biti glavni svjedok o Andrijinoj suradnji s ustašama. Za to je bio podoban jer je za rata surađivao s Andrijom i Partijom.
U Glavnjači su ga Milatović i drugovi pripremali za glavnog svjedoka protiv Andrije. Nakon četiri godine samice, strahovitih mučenja i ucjenjivanja, Vladimir je pristao na svjedočenje prema njihovom scenariju. Naučio je što su od njega tražili. Kad je došao na suočavanje Andrijina rečenica Dakle, i njega ste uhapsili za zasluge koje nam je učinio u Vladimiru je probudila puntarski duh i odbio je "svjedočiti". Kad mu je rekao da je i žena Margita ovdje, Andrija je Milatoviću rekao E, sad nemojte reći da ljude ne prisiljavate.
Nevino osuđeni Vladimir Frajtić tražio je 1980. obnovu postupka s opsežnom dokumentacijom o Milatovićevom opskurnom scenariju špijunaže. Zahtjev za rehabilitacijom ponovno je 1990. podnijela njegova žena Margita. Ni ovaj puta nije prihvaćen! Vladimir je na robiji proveo ukupno 23 godine.
Zagrebački mediji nisu objavili vijest o smrti Vladimira Frajtića, premda je i u svjetskim razmjerima rijetka takva dugotrajna robija. Šimi Balenu, svjedoku ratnih zbivanja, odbili su objaviti plaćeni oglas s Posljednjim pozdravom jer je u njemu opisan Vladimirov povijesni čin pred Katedralom.