[Otvori stranicu u novom prozoru]

Mile Milatović: Slučaj Andrije Hebranga 

General UDB-e Milorad Milatović nominalni je autor knjige Slučaj Andrije Hebranga, izdanje Kulture, Beograd 1952. Knjiga je u nekoliko izdanja imala nakladu 50.000 primjeraka, prodavana je po 260 dinara. Nekoliko godina nakon izdavanja postala je teško dostupnom a kasnih pedesetih godina i zabranjenom literaturom.
Ova čudna knjiga zapravo je privatna interpretacija "istrage" beogradskoga generala-istražitelja Milatovića u kojoj konstrukcijom istina, poluistina, laži i falsifikata nastoji opravdati Andrijin nestanak iz "Glavnjače". To je knjiga bez urednika, bez recenzenata, bez navedenih izvora informacija. 
Neki analitičari tvrde da je priču i ideju o knjizi dao Milovan Đilas, a da je u pisanju pomogao Dobrica Ćosić. Đilas to nije demantirao, dok je Ćosić odbio pomisao da je okrvavio ruke u Milatovićevom nedjelu. Milatović je u beogradskom tisku potvrdio da mu je ideju za knjigu dao Đilas i da su mu u pisanju pomogla dva pisca, ali nije naveo njihova imena.
Kako o Andrijinoj torturi u Glavnjači, na Fruškoj gori i na drugim mjestima nije bilo službenih dokumenata, ova knjiga desetljećima služila je kao izvor zla: razni autori, tzv. novinari, doušnici, agenti, partijski službenici i društveno-politički radnici rado su je koristili kao vrelo za ponavljanje lažnih optužbi. Hebrangovo izdajničko držanje bili su česti naslovi u novinama i revijama kojima je partijsko-policijski aparat tehnikama specijalnoga rata pokušao disciplinirati sve koji su mislili drukčije, obitelj Hebrang, pa i slobodnomisleći svijet, upućujući poruke o ustašoidnoj Hrvatskoj. 
U studiji Hebrang Zvonko Ivanković-Vonta 1986. prvi je dokazao da informacijska osnova Milatovićeve knjige počiva na falsifikatima, što je zorno potvrđeno otvaranjem Dosjea Hebrang početkom devedesetih.
Dosad je objavljeno niz znanstvenih radova u kojima su dokazana zlodjela Milatovića i drugova, objavljena su sjećanja svjedoka mračnih vremena, a sramežljivo se javila i hrvatska emigracija s uspomenama u kojima nije bilo dokaza Andrijine krivnje.